Na Vlašiću je upravo šetnja jedan od najjednostavnijih, najdostupnijih i najzdravijih načina da se planina zaista doživi.

Ne treba posebna oprema, gorivo niti motor od nekoliko stotina kubika. Dobre cipele, voda, odjeća prilagođena vremenu i malo vremena često su sasvim dovoljni da od običnog dana napravimo nešto dobro za tijelo – ali i za glavu.

A zdravstvene koristi hodanja nisu samo lijepa priča zaljubljenika u prirodu.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da redovna fizička aktivnost smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, povišenog krvnog pritiska i dijabetesa tipa 2, a povezana je i s boljim mentalnim zdravljem, kvalitetnijim snom i očuvanjem kognitivnih sposobnosti. Odraslim osobama preporučuje se između 150 i 300 minuta umjerene aerobne aktivnosti sedmično, a hodanje je upravo jedan od najjednostavnijih načina da se taj cilj dostigne.

Planinska šetnja pritom nudi nešto što hodanje gradskim pločnikom teško može u potpunosti zamijeniti.

Na neravnom terenu rade mišići nogu, trupa i stabilizatori tijela, mijenja se ritam koraka, savladavaju se blagi i nešto ozbiljniji usponi, a srce i pluća postepeno se prilagođavaju povećanom naporu. Čovjek se kreće, a da pritom često ni nema osjećaj da „vježba“.

Umjesto brojanja ponavljanja ili gledanja u displej sprave za vježbanje, ispred njega se mijenja pejzaž.

Upravo tu Vlašić ima veliku prednost.

Njegovi prostrani pašnjaci, planinski putevi, blagi obronci, kameniti predjeli i otvoreni horizont omogućavaju da svako pronađe ritam koji mu odgovara. Nekome će biti dovoljno pola sata laganog hodanja, dok će drugi poželjeti nekoliko sati provesti istražujući planinu.

I nije samo tijelo ono koje od toga ima korist.

Sve je više istraživanja koja ukazuju na pozitivan uticaj boravka u prirodi na stres. Sistematski pregled naučnih studija o izlaganju prirodnom okruženju zabilježio je smanjenje subjektivno doživljenog stresa, ali i povoljne promjene određenih fizioloških pokazatelja stresa. Druga analiza istraživanja posebno posvećenih šetnji u prirodi pokazala je pozitivan efekat na mentalno zdravlje, uključujući simptome anksioznosti i depresije.

Drugim riječima, ona poznata rečenica „idem malo prošetati da razbistrim glavu“ ima mnogo više smisla nego što se možda čini.

Planina vas tjera da barem nakratko usporite.

Dok hodate, pogled više nije udaljen pola metra do ekrana računara ili telefona. Gleda se prema horizontu. Disanje postaje pravilnije, razgovor mirniji, a ono što je prije sat vremena izgledalo kao veliki problem ponekad dobije sasvim drugačije proporcije.

Posebno je to vrijedno danas, kada veliki dio dana provodimo sjedeći.

Vlašić posljednjih godina, međutim, sve češće doživljavamo i iz sasvim druge perspektive – sa sjedišta quad vozila.

Quad može biti atraktivna turistička zabava i zasigurno će imati svoje ljubitelje, ali bi bilo pogrešno staviti vožnju quadom i planinsku šetnju u istu kategoriju kada govorimo o zdravlju.

Kod hodanja čovjek pokreće vlastito tijelo. Srce radi, mišići rade, troši se energija i razvija kondicija.

Na quadu uglavnom radi – motor.

Još važnije, riječ je o aktivnosti koja nosi potpuno drugačiju vrstu rizika. Američka Komisija za sigurnost potrošačkih proizvoda upozorava da kod ATV i drugih terenskih vozila ozbiljan problem predstavljaju prevrtanje, sudari i ispadanje vozača ili putnika. Njihovi podaci govore o desetinama hiljada povreda godišnje koje zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, zbog čega se posebno preporučuju kaciga, zaštitna oprema, obuka i izbjegavanje rizične vožnje.

Nasuprot tome, Svjetska zdravstvena organizacija navodi da su pri preporučenom nivou umjerene fizičke aktivnosti mišićno-koštane povrede relativno rijetke, posebno kada se aktivnost povećava postepeno.

Naravno, ni planinarenje nije potpuno bez rizika. Pogrešna obuća, precjenjivanje vlastite kondicije, nagla promjena vremena, dehidracija ili kretanje nepoznatim terenom mogu napraviti problem. Zbog toga i običnu šetnju planinom treba prilagoditi svojim sposobnostima i uslovima na terenu.

Ali za prosječnog posjetioca koji je na Vlašić došao da se odmori, rekreira i uživa u prirodi, mirna šetnja odgovarajućom rutom neuporedivo je korisnija za zdravlje, a u pravilu i mnogo manje rizična od upravljanja motornim vozilom po neravnom planinskom terenu.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg bismo Vlašić češće trebali upoznavati pješice.

Kada hodamo, planinu primjećujemo.

Vidimo stijenu pored koje bismo vozilom prošli za nekoliko sekundi. Čujemo ptice. Primijetimo miris trave, promjenu svjetlosti, tragove životinja, udaljene vrhove i ljude koje susrećemo.

Iza nas ne ostaju buka motora i podignuta prašina.

Ostaju samo tragovi cipela koji će ubrzo nestati.

Možda zato najveći luksuz koji Vlašić danas može ponuditi nije brzina, nego upravo suprotno – mogućnost da usporimo.

Da napravimo pet, sedam ili deset hiljada koraka bez posebnog razloga. Da razgovaramo. Da stanemo kada nam se stane. Da sjednemo na travu. Da pogledamo prema horizontu.

Quad će vas planinom možda provesti brže.

Ali hodajući ćete od Vlašića dobiti mnogo više – a nešto dobro ćete ponijeti i sa sobom, u plućima, nogama i glavi.

Agencija DAN