Vitežanin Nenad Rajić upravo je jedan od onih stvarnih ljubitelja planina i već dugo godina ih pohodi tokom cijele godine, planinareći ili na skijama ili biciklu. Nenad upravo i živi taj život koji je san svakog planinara.

Ipak, njegov posljednji uspjeh, osvajanje vrha Himlung Himal koji se nalazi na 7.126 metara nadmorske visine dosadašnja je kruna njegove karijere, ali i nešto po čemu se istinski izdvaja u malu grupu ljudi u svijetu koji su penjali vrhove preko 7.000 metara visine.

Himlung Himal je sve samo ne lako osvojiv vrh. Nalazi se u Nepalu, veoma blizu granice sa Tibetom. Himlung Himal, koji se često naziva jednostavno Himlung, više je od planine. To je test izdržljivosti, duha i povezanosti s prirodom. Himlung Himal poznat je po tome što je i primamljiv i zahtjevan. Uspon je poznat po fizičkim izazovima, osobito nakon kampa 1, i po osjećaju da ste daleko od prometnijih planina. Penjači biraju ovu planinu zbog izazovnih ruta i nagrađujućeg iskustva boravka na Himalaji. Prilagoditi tijelo da uopšte funkcioniše na ovim visinama na kojima je kisik veoma rijedak svakako traži posebne pripreme.

Agencija DAN je kontaktirala Nenada, koji nam je izjavio da je bazni kamp bio smješten na 4.900 metara nadmorske visine. Prvi kamp bio je smješten na 5500m n/m, kamp 2 na 6100m n/m, a kamp 3 na 6220m n/m.

“Završni uspon trajao je devet sati, po veoma hladnom vremenu na temperaturi od -25C, jakom vjetru 50-60 km/h, a chill temperatura bila je  -40 C. Uspon je veoma strm, uz fiksne konopce, korištenjem žimara, po snijegu i ledu.” – izjavio je Nenad Rajić za Agenciju DAN.

Nažalost, izuzetan napor uzeo je svoj danak, Nenad je dobio zamućenje oka, te promrzline svih prstiju desne ruke, pa je nakon spuštanja na 6.400 metara nadmorske visine helikopterom prevezen u bolnicu u Kathmandu, gdje se nadamo da će ozdraviti i povratiti snagu i sretno se vratiti u svoju Bosnu i Hercegovinu. Nenad je član nekoliko planinarskih društava, a među njima i Planinarskog društva Vlašić, pa je izuzetna prilika bila vidjeti i zastavu našeg planinarskog društva na 7.126 metara nad morem.

Upućujemo mu velike i iskrene čestitke i nadamo se skorom susretu.

Agencija DAN

Danas, gotovo deset godina kasnije, Paljenik ponovo doživljava obnovu. U toku su radovi na sanaciji antenskog stuba, a na licu mjesta nalazi se specijalna mobilna dizalica kompanije “Inžinjering” iz Jelaha i timovi stručnjaka koji rade na vraćanju vrha konstrukcije. Riječ je o tehnički zahtjevnom zahvatu, budući da se radi na velikoj visini i u planinskim uvjetima, gdje su vremenske prilike često nepredvidive.

Obnova ovog čvorišta ima dvostruki značaj. Prije svega, radi se o ponovnom uspostavljanju stabilne komunikacijske mreže, što je od izuzetne važnosti za telekomunikacije, medijske servise i sigurnosne sisteme. S druge strane, antenski stub Paljenik ima i simboličku vrijednost – on je, zajedno s planinskim vrhovima, činio prepoznatljivu siluetu Vlašića. Njegova sanacija vraća planini stari izgled i podsjeća na važnost ulaganja u infrastrukturu koja služi generacijama.

Prema informacijama s terena, radovi napreduju planiranom dinamikom, a očekuje se da će završetkom projekta relej ponovo biti u punoj funkciji. Stanovnici ovog dijela Srednje Bosne i ljubitelji Vlašića s radošću prate vijesti, jer povratak antenskog stuba na Paljeniku predstavlja još jedan korak u jačanju veze između tradicije, modernih tehnologija i prirodnog bogatstva kojim ova planina obiluje.

Agencija DAN

Odgovor na ovo pitanje mogu još desetljećima i stoljećima tražiti psiholozi, no jedini pravi odgovor krije se u svakom planinaru osobno. Evo što o tome kažu velikani planinarstva.

‘Ljudi me pitaju: ‘Koja je korist u penjanju na Mount Everest?’, a moj odgovor mora biti: ‘Nema koristi.’ Nema nikakve mogućnosti ikakve koristi. Da, možemo naučiti malo o ponašanju ljudskog tijela na velikim visinama i možda liječnici mogu naša opažanja uzeti u obzir za svrhe avijacije. Ali inače ništa iz toga ne proizlazi. Nećemo donijeti niti jedan komadić zlata ili srebra, dragi kamen niti ugljen ili željezo… Ako ne razumijete da u čovjeku postoji nešto što odgovara na izazov te planine i odlazi joj u susret, da je borba životna borba gore i zauvijek prema gore, onda nećete shvatiti zašto idemo. Ono što dobivamo iz ove avanture je čista sreća. A sreća je, na kraju krajeva, cilj života. Ne živimo da bismo jeli ili zarađivali novac. Jedemo i zarađujemo novac da bismo mogli živjeti. To život znači i to je svrha života.’

George Mallory, britanski planinar koji je 1924. poginuo pri prvom pokušaju osvajanja Everesta
‘Mislim da se uglavnom penjem po planinama jer jako uživam u tome. Nikad ne analiziram previše detaljno te stvari, ali mislim da svi planinari dobiju snažan osjećaj zadovoljstva zbog prelaženja nekog izazova za koji misle da im je vrlo težak ili možda malo opasan.’

Edmund Hillary, prvi osvajač Mount Everesta
‘Sretan je onaj tko, u punoj plimi života, osjeti onaj dio aktivnog okruženja koji najviše želi. U ovim danima prevrata i nasilnih promjena, kad su osnovne vrijednosti današnjice uzaludni i skrhani snovi sutrašnjice, mnogo toga se može reći za filozofiju koja cilja na življenje života u njegovoj punoći kad to prilika pruža. Nekoliko je blaga veće dugotrajne vrijednosti od iskustva života koji je sam po sebi u cijelosti ispunjavajuć. Takve su, na kraju krajeva, jedine stvari koje nam niti jedna sudbina, niti jedna kozmička katastrofa, ne može uskratiti; ništa ne može promijeniti činjenicu da smo za jedan trenutak u vječnosti doista živjeli. ‘

Eric Shipton, Britanac koji je 1931. prvi ispenjao najviši ispenjani vrh u to vrijeme, 7756 metara visoki Kamet
‘Penjanje je opasna i teška stvar za raditi. Penjači ne žele puno govoriti o tome, kažu da se penjemo jer jako uživamo na vrhovima, a oni koji nisu penjači prihvaćaju takav odgovor. Zato što nije moguće da doista shvate zašto netko ide na mjesto gdje smrt vreba na svakom koraku – od manjka kisika, padova, lavina, oluja koje vas otpušu s ruba. Ali iskusni planinari, oni znaju da je pravi osjećaj – nakon što ste se popeli na vrh i vratili se – osjećaj da ste se ponovo rodili. Da ste preživjeli mjesto gdje je preživljavanje ekstremno teško.’

Reinhold Messner, prvi čovjek koji se popeo na Mount Everest bez dodatnog kisika