Tekst preuzet sa planinarenje.ba.
”Ni sam ne znam koliko smo puta odgodili odlazak na Vlašić. Sve isplaniramo, i onda iz nekog razloga uvijek završimo na nekoj drugoj planini. Ovaj put nismo imali izbora. Za ovaj vikend je bio zakazan zbor vodiča Planinarskog saveza BiH, na koji smo trebali doći. Doduše, opet smo bili prisiljeni propustiti subotu,kao prvi dan i pojavili smo se u nedjelju ujutro.
Morali smo ustati prilično rano. Iz Sarajeva smo krenuli nešto iza 5, još uvijek nije bilo ni svanulo. Put do Galice nam se nekako odužio, ali na svu sreću bio je očišćen i nije bilo nikakvih problema.
Pri izlasku iz auta dočekalo nas je preljepo Vlašićko jutro. Malo prohladno i vjetrovito tako da smo se morali dobro utopliti. Kroz oblake se mjestimično ukazivalo i plavo nebo. Vrijeme bi nas trebalo poslužiti, jer je kiša najavljena tek za kasno popdne.
Naša prva stanica je bio dom na Devečanima, gdje smo se trebali naći sa kolegama koji su tu stigli dan ranije. Trudili smo se koliko god smo mogli da hodamo što bliže grebenu, jer se sa njega pružao divan pogled na dolinu prema Travniku. Snijeg ispod naših nogu je bio prilično tvrd, tako da nije bilo propadanja. Do doma nam je trebalo oko sat vremena, i onda smo se, poslije kratke pauze svi zajedno uputili prema vrhu. Vjetar se malo pojačao i u naletima je nanosio gustu maglu, tako da se na momente repetitori nisu ni vidjeli. Iz tog razloga se na vrhu nismo dugo zadržavali i poslije par fotografija smo se uputili prema Galici gdje su nam bili parkirani auti.
Ovih osam kilometara, lijepe planinske šetnje nam je stvarno godilo. Fino društvo, ugodan razgovor, kafa u bečkoj kafani u Travniku i uštipci u Vlašičkoj kući su dan učinili idealnim.”
Agencija DAN/planinarenje.ba
