U povodu današnjeg Svjetskog dana učitelja, sa zadovoljstvom objavljujemo sjećanje jednog od vlašićkih učitelja o periodu kada je na Babanovcu postojala i radila osnovna škola.
“U oktobru 1962. godine, po naredbi zaduženog za prosvjetu Mihajla Bere, stigoh na radno mjesto učitelja u Šišavu, na Babanovac.
U školi već radi moj školski drug, Stevan Latinović. Škola mala, šindarom pokrivena brvnara. Dvije učionice, mali hodnik, soba za učitelje. U sobi dva kreveta, limena peć, stolić i dvije stolice.
To nam je “zbornica” i kuhinja i spavaća prostorija.
Nedaleko od škole su kuće braće, Pepe i Obrada Radovanovića.Gore na brežuljku stara brvnara Perlić Đorđa.Ispod puta gazde Radovanović Jove, zidana i crijepom pokrivena.
Šumarska kuća na suprotnoj strani od napuštenog vojnog planinarskog doma. Iza Doma velika konjušnica u kojoj su konje armijske držali.
Nas dvojica držimo nastavu prije i poslije podne. U mom prvom i trećem razredu je 46 učenika. U Stevinom drugom i četvrtom 43 učenika. Veselo dok su djeca sa nama u školi, tužno i monotono kad kući odu.“
Sjećanje je to vlašićkog učitelja Ibrahima Sefera na dane kada je na današnjem Babanovcu, osim škole u brvnari, postojao samo vojni planinarski dom na mjestu hotela Babanovac, te pripadajuća konjušnica na mjestu uz današnju Vlašićku kolibu.
Svim bivšim i sadašnjim vlašićkim prosvjetnim radnicima, te onima koji se rado odmaraju na vlašićkom platou upućujemo iskrene čestitke u povodu Svjetskog dana učitelja.
Agencija DAN