Rijeka Ugar Vlašiću daje dodatnu ljepotu i “šmek”. Ambijent koji vlada oko Ugra idealan je za odmor sa porodicom, partnerom i prijateljima, a šuma kojom je okružen garantuje ispunjenost posjete.
Rijeka Ugar je desna pritoka Vrbasa. Izvire pod obroncima Vlašića i u velikom padu dubi kaskadno korito, stiješnjeno kamenim blokovima, sabirući usput vode iz mnogih potoka i planinskih vrela. Tu, u svom gornjem toku, sa svakim novim kilometrom koji rijeka prođe u svom izlomljenom toku, Ugar kao da se nadima, bubri i širi u sve većim virovima, u čijoj pjeni i zelenim bentovima utočište nalazi ugarska pastrmka, svijetle, gotovo srebrnkaste pigmentacije, posute peludom malih narandžastih tufnica.
Na mjestu gdje se magistralni put Travnik – Kneževo – Banja Luka sastaje sa rijekom, a borovi i smreke postepeno ustupaju mjesto bukvi i grabu, Ugar se smiruje i ulazi u blagu pastoralnu dolinu, tekući lagano ka istoku i svojoj majci Vrbasu.
Svojim donjim tokom čini entitetsku granicu između Republike Srpske (na sjeveru) i Federacije BiH (na jugu).
Ugar u svojim vodama i stijenama, koje ga okružuju, čuva neke zanimljive priče i legende.
Jedna od njih je legenda o kamenoj ženi koja već vijekovima privlači poglede prolaznika.
Naime, na stijenama u kanjonu ove hladne planinske rijeke nalazi se nešto što podsjeća na ženu koja stoji na ivici. U proljeće i ljeto je malo teže primijetiti zbog olistalog drveća, ali je najvidljivija u jesen i zaista je predivan i misteriozan prirodni fenomen.
Jedna od legendi kaže da je zapravo riječ o prelijepoj djevojci koja je živjela u selu iznad tih stijena, a koja nije bila vjernik. Za jednog velikog zavjetnog sveca ona je radila poslove u kući. Kada su je upozorili na to, ona se nasmijala i uputila pogrdne riječi o zavjetnom svecu.
Prema istoj priči, u tom momentu krenula je velika oluja koja je odnijela skroz do ivica stijena i gurnula je niz njih. Djevojka se u podnožju skamenila i ostala tu gdje je i dan danas.
Druga verzija, koja je slična ovoj, žena je bila s čovjekom, oboje su radili za velikog sveca. Vjetar ih je tada gurnuo niz stijene zajedno s volovima koji su vukli kola. Jedno od njih, djevojka, se skamenila. Ova verzija legende je nedorečena jer se ne spominje šta se dogodilo s čovjekom.
Postoji i verzija, mada rjeđe spominjana nego prethodne dvije, koja kaže da je ova djevojka dokaz da se jedino kletva majke može obistiniti. Ova legenda kaže da se mlada žena posvađala sa svojom majkom koja je proklela pa se ona okamenila baš na ovom mjestu, te i dan danas “čuva stražu” na stijenama koje okružuju Ugar.
Mještani pričaju da je djevojka dosta “ljepša” kada se posmatra sa magistralnog puta Kneževo-Travnik. Kako objašnjavaju, neki su se penjali skroz do nje da bi vidjeli kako izgleda izbliza i kada ste pored nje vidite da je to samo obični kamen koji uopšte nema ljudski oblik.
Bilo kako bilo, prizor koji se uočava sa pomenutog puta u svakom prolazniku izaziva divljenje i ostavlja pitanje “ima li priroda granice u svojoj umjetnosti?”.
