Nekoliko je različitih legendi o porijeklu imena Vlašić. Međutim, na samom Vlašiću još uvijek živi verzija po kojoj su Sunčeva i Mjesečeva majka poslale sedmoricu braće da donesu sreću i ljepotu iz dalekog svijeta.
Šestorica se sretno vratiše, ali sedmi se zauvijek izgubio. Konačno, Mjesec ga pronađe na prelijepoj planini u koju se pretvorio.
Po drugoj varijanti, šestorica braće su se udvarala istoj ljepotici pa ljuto zavadili. Zamolili su Mjesečevu i Sunčevu majku da presudi. Ona odluči da ljepotica svima bude sestra, a njeno sedmo dijete. Legenda kaže da je tada nastalo sazviježđe Sedam Vlašića, koje se (za vedrih noći, od proljeća do jeseni) kristalno vidi sa planine Vlašić.
U lokalnom stanovništvu se također stoljećima prenosi prihvatljivo uvjerenje da je planina imenovana po čobanskim nomadima Vlasima (kako se nazivaju u Bosni), koji su ovdje živjeli i uzgajali svoja stada od pada Rimskog Carstva i ostali do kraja 19. stoljeća.
Akademik Marko Vego i njegovi istomišljenici pretpostavljaju da su nomadski Vlasi u stvari romanizirani potomci starih Rimljana i drevnih ilirskih plemena.
Oni su recepturu izrade vlašićkog sira (jednog od zaštitnih znakova planine Vlašić) donijeli s jedne od njihovih brojnih putovanja, oko 1000-te godine nove ere.
Agencija DAN / Dinarsko gorje
